08. nastavak

Sabor u Londonu potvrdio pobjedu umjerene struje i poraz najtvrđe koncepcije borbe za uspostavu hrvatske države

Jakša Kušan: »Nitko u svijetu ne želi nagle promjene u Jugoslaviji, jer se boji da će ih iskoristiti suprotna strana, nitko ne želi rat zbog Hrvatske i zato strani svijet, i demokratski i komunistički, ne gleda sa simpatijama na hrvatske zahtjeve za vlastitom državom. To, međutim, ne znači da nismo u stanju s vremenom postići povoljniju međunarodnu situaciju i dobiti vanjsku potporu, koja je bitna u postojećim uvjetima opće međuzavisnosti svih velikih i malih država«

Piše: Ivan Čizmić

Pri samoj vertifikaciji postavilo se pitanje valjanosti mandata trojice sabornika »koalicije« (Franjo Mikulić, Stipe Bilandžić, Zlatko Markus), jer su oni prethodno bili podnijeli ostavke. Naknadno, zbog ostavke nekih od njihovih zamjenika, kao i ostavke Miljenka Barbarića, postaju sabornicima Ante Stilinović, Ivan Ćorić, Jakša Kušan i Branko Bradvica.

Na Saboru Hrvatskoga narodnog vijeća 1980. u Londonu u vezi s pitanjem kako uspostaviti neovisnu hrvatsku državu mirnim – demokratskim putem ili pak borbom i terorom, prevladalo je stajalište »minimalista«.

To je značilo ne oslanjati se na tradiciju NDH, nego da tu tradiciju treba što više minimizirati. Dr. Vjekoslav Vrančić, koji je na Sabor došao iz Buenos Airesa, govorio je kako je prošlo vrijeme ustašovanja i kako nije uputno otvoreno slaviti Antu Pavelića. A Vrančić je bio istaknuti ustaški prvak.

Prevagu »minimalista« na Trećem saboru treba zahvaliti tomu da je Jakša Kušan isposlovao od Engleza dozvolu a održavanje Sabora u Londonu . Možda je donekle točna tvrdnja da je Britanska obavještajna služba izišla u susret umjerenoj struji u Hrvatskom narodnom vijeću. Ali točno je i to da je zasjedanje Sabora samo potvrdilo izbornu pobjedu umjerene struje, a to znači da je time ujedno i potvrdilo poraz najtvrđe, suprotne koncepcije borbe za uspostavu hrvatske države.

Markus i Bilandžić nisu se pojavili u Londonu , što je znatno oslabilo njihovu grupaciju. Bilandžića su Nijemci spriječili dolazak. Bivši predsjednik Sabora HNV-a Franjo Mikulić pojavio se prvoga dana zasjedanja, izgovorio pozdravno slovo i potom predao ostavku na tu dužnost.

Na izborima za Treći sabor »minimalisti« su dobili šesnaest saborskih mandata, a »koalicija« dvanaest. To pokazuje da su proljećari, republikanci i otporaši ostali i dalje utjecajni u Vijeću. Međutim, Glavni ured Vijeća preuzeli su »minimalisti«. Za vanjske veze zadužen je bio Mate Meštrović, za politička pitanja puk. Babić, a Kušan je ponovno preuzeo Ured za novinstvo i informacije.

Argentinska agencija La Prensa od 22. siječnja 1980. pisala je o radu Sabora:

»Hrvatsko narodno vijeće, nacionalistički pokret koji je protiv Tita, sastalo se je krajem ovoga tjedna u Londonu da bi izradilo program rada u svjetlu eventualne Titove smrti. Kongres je izrazio želju za nastavljanje političke borbe za postignuće nezavisnosti Hrvatske, jedne od šest republika koje sačinjavaju Jugoslaviju.

Kušan, koji je govorio s agencijom EFE u ime Vijeća, rekao je da je odlučeno usredotočiti borbu na političko područje i da je svaki nasilni rad ili teror 'odlučno odbačen'. Kad je upitan o separatističkim pokretima u Jugoslaviji, koji bi mogli dati povoda sovjetskoj intervenciji u Jugoslaviji, Kušan je rekao da 'podržavanje jedinstva te zemlje na umjetni način kao do sada nije nikakvo jamstvo protiv sovjetske intervencije'. Vijeće je odbacilo prijedlog u kojem se traži sovjetska intervencija u korist hrvatskih zahtjeva.

Prem onome što je rekao taj hrvatski predstavnik, hrvatski se pokret može definirati kao 'nekomunistički i sklon integraciji Hrvatske u NATO i općenito u Zapad'. 'To nikako ne znači da želimo Hrvatsku pretvoriti u njezinoj osnovi u neku kapitalističku zemlju, ali svakako u zemlju daleko od Varšavskog pakta.«

Tijekom zasjedanja Treći sabor donio je Načelnu izjavu o pravu hrvatskog naroda na samoodređenje, Izjavu o biti i zadatku HNV-a, Izjavu Trećega sabora u povodu krize u Jugoslaviji i Posebnu izjavu o osobama ovlaštenim govoriti u ime HNV-a. Duh podjele između »koalicije« i pluralističke većine došao je do izražaja osobito kod izbora dužnosnika, tako da se glasovalo po listi. Bila je izabrana ona »većinska«, na kojoj nisu bili članovi »koalicije«.

Tijekom 1980. HNV analiziralo je unutarnji i vanjski položaj Hrvatske izazvan Titovom smrću. Stajalište Vijeća iznio je Kušan u Novoj Hrvatskoj: »Ponovimo zato još jednom i što jasnije. Smrću jugoslavenskog diktatora ne raspada se automatski i Jugoslavija i ne stvara se sama od sebe hrvatska država. Ono što je novo i što se mijenja jesu mogućnosti u našoj borbi da dođemo do cilja. I baš zato u ovom trenutku moramo biti realni i shvaćati stvari kakve jesu, bez obzira na to koliko nam se sviđaju ili ne.

Jedna od najvećih teškoća s kojima se sukobljavamo i poslije Tita jest međunarodni položaj Jugoslavije. On se tek neznatno promijenio u našu korist, jer je Jugoslavija oslabljena.«
Kušan u nastavku piše: »Nijednoj svjetskoj sili, pa čak nijednoj državi u svijetu, još ne odgovara promjena stanja na tom području Europe. Istok računa da će s vremenom u Jugoslaviji prevladati prosovjetska struja, a Zapad, koji nažalost još nema čvrste koncepcije u tom pitanju, zadovoljava se za sada »nesvrstanošću« Titovih nasljednika ili, u najboljem slučaju, priželjkuje na dulji rok njihovo približavanje Zapadu.

Nitko u svijetu ne želi ngle promjene u Jugoslaviji, jer se boji da će ih iskoristiti suprotna strana, nitko ne želi rat zbog Hrvatske i zato strani svijet, i demokratski i komunistički, ne gleda sa simpatijama na hrvatske zahtjeve za vlastitom državom. To, međutim, ne znači da nismo u stanju s vremenom postići povoljniju međunarodnu situaciju i dobiti vanjsku potporu, koja je bitna u postojećim uvjetima opće međuzavisnosti svih velikih i malih država.
I baš zbog toga potrebna nam je velika politička vještina, dalekovidnost i disciplina. Potrebno je organizirano i masovno djelovanje na svjetsko javno mišljenje neprestanim isticanjem ljudskih i nacionalnih prava.«

(Nastavlja se)

(Vjesnik, 7. rujna 2004.)