27. nastavak

Pod pritiscima Pavelić se vraća u javni politički život

Da bi HOP zadržao svoju »neovisnost i punu slobodu u radu na ostvarivanju svrhe, koja mu je postavljena« čelništvo HOP-a, prema svom poslovniku, nije smjelo primiti donacije individualaca, društava ili iz nekih drugih izvora koji će ograničiti njegovu slobodu djelovanja

Piše: Marin Sopta

Ostaci poraženih snaga ustaških vojnih postrojbi, njegovi bivši ministri kao i simpatizeri jako su pritiskali poglavnika dr. Antu Pavelića da se vrati u javni politički život. Svjestan svoje hipoteke iz prošlosti i da je slomom NDH prestao postojati ustaški pokret, dr. Ante Pavelić sa svojim bliskim suradnicima, koje je sam izabrao, osniva Hrvatsku državotvornu stranku. Novonastala je stranka brzo prestala djelovati više iz objektivnih nego subjektivnih razloga.

Jedan od glavnih razloga njena prestanka s radom je bio taj što ona nije imala globalni nego lokalni karakter. Tome svakako treba dodati i različite metode naročito psihološkog rata koji su jugoslavenski komunistički agenti već tada provodili u hrvatskim zajednicama, sijući nepovjerenje među članovima hrvatskih zajednica šireći razne laži i poluinformacije, kao i razna tajna pisma naročito protiv dr. Ante Pavelića.

Svakako su te metode imale i određenih rezultata u redovima hrvatskih zajednica, imajući u vidu traumu sloma ratnog poraza i izbjegličkog života kojem su bili izvrgnuti nakon svršetka rata. U takvim uvjetima dr. Pavelić u stalnim kontaktima sa svojim najbližim suradnicima i pristašama širom svijeta, odlučuje 8. lipnja 1956. utemeljiti Hrvatski oslobodilački pokret, kao krovnu hrvatsku političku organizaciju koja će zastupati i promicati hrvatske nacionalne interese u svijetu i domovini.

Izjavu o utemeljenju Hrvatskoga oslobodilačkog pokreta, uz prvi potpis dr. Ante Pavelića, potpisali su još dr. Džaferbeg Kulenović, dr. Vjekoslav Vrančić, ing. Ivica Frković, dr. Ivan Kordić, dr. Stjepan Hefer, Stipe Matijević i Josip Marković.

Hrvatski oslobodilački pokret u svom programu bio je zamišljen kao »općehrvatski, nadstranački i demokratski pokret... sa svrhom da u sklopu pokreta usredotoče, usklade i pojačaju rad pripadnici Hrvatskoga ustaškog pokreta, Hrvatske republikanske seljačke stranke (Stjepana Radića), Hrvatske držatvorne stranke, Hrvatskih oružanih snaga«.
U novoosnovanom pokretu dobro su došli i pojedinci koji su članovi različiti društava i organizacija u drugim gradovima i zemljama u svijetu koji u svojim programima imaju isti oslobodilački cilj.

U poslovniku HOP-a, među ostalim, stoje i ove točke:

»Svrha je Pokreta polučenje podpune slobode cijelog hrvatskog naroda i ponovna uspostava Nezavisne Države Hrvatske na cijelom njegovom povijesnom i etničkom području između Mure, Drave, Dunava, Drine i Jadranskog mora«. Što se tiče odnosa HOP-a prema drugim narodima i narodnim skupinama, »Hrvatski oslobodilački pokret će napose surađivati s oslobodilačkim pokretima i organizacijama svih potlačenih naroda koji tu suradnju žele, a poštivaju i potpomažu hrvatsku oslobodilačku borbu«.

Kao veliki pobornici antikomunizma, za svog djelovanja HOP će biti službeno primljen u Svjetsku antikomunističku ligu i postati njenim punopravnim članom. Ta svjetski poznata organizacija naročito u vrijeme hladnog rata između zemalja Zapadnog i Istočnog bloka bila je veoma respektabilna i imala je određeni utjecaj u nekim zemljama zapadnodemokratskog svijeta.

Veoma je zanimljivo istaknuti da su načela na kojima je osnovan HOP i koje on mora promovirati i jedinstvena načela Stranke hrvatskog državnog prava (dr. Ante Starčevića), odnosno Hrvatske državotvorne stranke, zatim načela Hrvatske republikanske seljačke stranke (Stjepana Radića), te načela Hrvatskoga ustaškog pokreta (poglavnika dr. Ante Pavelića) što je sve hrvatski narod u toku vremena u više navrata odobrio svojom jasno izraženom i nepatvorenom demokratskom voljom«.

Sjedište novosnovanog HOP-a bilo je u Buenos Airesu. Osim ureda predsjedništva, HOP je imao i druge urede poput vojnoga, čija je zadaća bila upravljanje poslovima u vezi s Hrvatskim oslobodilačkim snagama. Osnovana je Hrvatska izvještajna služba, Promidžbeni ured, Spojni ured, Doprinosni ured čija svrha je bila prikupljanje novca od članarina, različitih vrsta donacija itd.

Veoma je važno istaknuti da bi HOP zadržao svoju »neovisnost i punu slobodu u radu na ostvarivanju svrhe, koja mu je postavljena« čelništvo HOP-a, prema svom poslovniku, nije smjelo primiti donacije individualaca, društava ili pak nekih drugih izvora koji će ograničiti njegovu slobodu djelovanja. Na vrhu piramide ustrojstva HOP-a bio je predsjednik, zatim predsjedništvo HOP-a, pa područna vijeća.

Odmah nakon svog utemeljenja, HOP je uspio osnovati svoja područna vijeća za države Južne i Sjeverne Amerike, Australije i Europe. Politička atmosfera i raspoloženje među Hrvatima u to vrijeme su bili takvi da nakon osnivanja HOP-a kao krovne političke organizacije hrvatskih iseljenika, njegove članice postaju Ujedinjeni Kanadski Hrvati; Ujedinjeni Hrvati Njemačke u Zapadnoj Njemačkoj; Ujedinjeni Hrvati Francuske; Hrvatska švedska zajednica; Društvo Hrvat u Velikoj Britaniji; Hrvatski domobran u Južnoj Americi i u SAD-u koji je nakon raspuštanja 1940. opet obnovljen 1959.

(Nastavlja se)

(Vjesnik, 29. rujna 2004.)