49. nastavak

Njemačka napokon odustala od izručivanja Hrvata

Masovna zatvaranja i procesi protiv Hrvata u Australiji i naročito protiv članova HNO-a 1980. i 1981. u New Yorku, Chicagu i Los Angelesu doživljeni su u redovima hrvatske političke emigracije kao jasna poruka zapadnodemokratskih vlada da i poslije Titove smrti one jamče »teritorijalni integritet i suverenitet Jugoslavije«

Piše: Marin Sopta

Zapadnonjemačke su vlasti 1978. odlučile izručiti Jugoslaviji sedam Hrvata, među njima i pročelnika HNO-a Stipu Bilandžića, kojega su jugoslavenske vlasti optužile za terorizam. Pod pritiskom njemačke javnosti, Hrvata širom svijeta i naročito akcije dvaju članova HNO-a, Mile Kođomana i Bože Kelave, koji su silom zauzeli njemačko poslanstvo u Chicagu, Njemačka je napokon odustala od izručivanja Hrvata, a koji su trebali biti zamijenjeni za članove poznate njemačke anarhističke grupe Baader-Meinhof, koji su u to vrijeme bili u Jugoslaviji.

Masovna zatvaranja i procesi protiv Hrvata u Australiji i naročito protiv članova HNO-a 1980. i 1981. u New Yorku, Chicagu i Los Angelesu doživljeni su u redovima hrvatske političke emigracije kao jasna poruka zapadnodemokratskih vlada, osobito američke administracije da i poslije Titove smrti (1980.) one jamče »teritorijalni integritet i suverenitet SFR Jugoslavije«.

U tim sudskim procesima Ivan Čale, Stipe Ivkošić, Nediljko Sovulj, Franjo Ivić, Mile Markić, Ante Ljubas, Ranko Primorac, Ilija Bagarić i Vinko Logarušić osuđeni su na visoke kazne zatvora. Nakon uspostave suverene Republike Hrvatske Franjo Ivić, nakon izdržane kazne, vratio se u domovinu, gdje je nakon obavljanja dužnosti u Hrvatskoj vojsci umirovljen. Nediljko Sovulj i Vinko Logarušić su nakon teške bolesti umrli i pokopani u Hrvatskoj, Ilija Bagarić sa svojom obitelji vratio se u Hrvatsku, kao i Mile Markić. Jedino je Ranko Primorac još u zatvoru iz kojeg bi trebao izaći sljedeće godine.

Nekoliko milijuna američkih dolara potrošeno je na odvjetničke timove koji su branili optužene članove organizacije.

Vodstvo HNO-a bilo je spremno i dalje pomagati općehrvatskim projektima u svijetu. Među takve projekte spada i financiranje triju međunarodnih konferencija na sveučilištu York, koje su održane 1983., 1985. i 1989. godine. Na tim konferencijama s temama »Hrvatski nacionalizam i kultura u 19. i 20. stoljeću«, »Jugoslavija poslije Tita« i »Jugoslavija u krizi, hrvatska perspektiva«, predavanja je održalo više od sto sveučilišnih profesora i stručnjaka za jugoistočnu Europu (dr. Irene Reuter i Jens Reuter sa Sudeast-Instituta u Münchenu, dr. Leonard Cohen iz Vancouvera, dr. George Schöphlin iz Londona, School of Economics, dr. Karl Gustav Ströhm iz Beča, dr. Peter Remet, dr. George Zaninović, dr. Peter Vezilich, dr. Ante Čuvalo, dr. Joseph Bombelles, dr. Mate Meštrović, grof Nikolaj Tolstoj i dr.).

Pokojni sveučilišni profesor Bogdan Radica, komentirajući završetak rada prve konferencije – na kojoj je u trodnevnom radu na kanadskom sveučilištu bilo više od dvije tisuće slušatelja – rekao je »da je ovo naš najveći pothvat u emigraciji«.

Jugoslavenske vlasti htjele su spriječiti održavanje druge konferencije s temom »Jugoslavija poslije Tita«, te su poslale protestnu notu Kanadi. Odlučnost rektora sveučilišta York u Torontu prof. dr. Toma Meiningera, koji je rekao da »ovo nije Beograd ili Zagreb i nitko mi neće naređivati kakve se akademske konferencije mogu održavati na sveučilištu«, omogućila je da se konferencija održi. Organizator te vrlo uspjele konferencije bio je Marin Sopta.

U glasilu Otpor broj 3 iz 1986. zabilježeno je: »U kanadskom gradu Torontu održan je 15. i 16. studenoga ove godine Sabor HNO-a. Zbog samih odnosa unutar ove najelitnije hrvatske skupine u hrvatskoj dijaspori kao i sve ozbiljnije političke i ekonomske krize u Jugoslaviji za ovaj sabor vladalo je veliko zanimanje. Bez ikakve sumnje ovaj sabor jedan je od najvažnijih datuma u organizaciji HNO-a. Kao što je Sabor 1974. godine, koji je isto tako bio održan u Torontu, donio prekretnicu u radu ove organizacije, tako i ovaj nedavno završeni predstavlja još veću.« Saboru su se odazvale sve tri tadašnje frakcije. Izaslanici sa svih kontinenata jednoglasno su izabrali novo vodstvo, za pročelnika Marina Soptu, za glavnog tajnika Ivu Jolića, a za glavnog urednika glasila Otpor Vladu Glavaša.

Djelujući u veoma teškim uvjetima, novoizabrano vodstvo napravilo je odmah neke zaokrete. Traži povećanje naklade glasila na 5000 primjeraka. Organizacija je platila veliki oglas u New York Timesu 5. prosinca 1988. »Jugoslavija u zagrljaju smrti« s mrtvačkim sandukom, koji je simbolizirao Jugoslaviju i prigodnim tekstom u kojem su dati razlozi zbog kojih će se Jugoslavija raspasti.

Oglas je imao nevjerojatan promidžbeni uspjeh, jer je na poštanski pretinac HNO-a došlo više od pet tisuća pisama predstavnika veleposlanstava, uredništava medija, američkih kongresnika i dr. koji su povoljno na nj reagirali.

Reakcija pak jugoslavenske strane bila je tipično njihova, u duhu balkanske diplomacije. Naime, tadašnji direktor Jugoslavenskog press i kulturnog kluba g. Damir Grubiša šalje uredništvu oštro pismo, koje ono objavljuje 17. prosinca 1988., u kojem ga kritizira zbog toga što je dopustilo da se objavi plaćeni oglas »nacističkih terorista« koji »otvoreno reklamiraju i propagiraju svoj đavolski program na vašim stranicama i drže lekciju američkoj vladi kako da se ponaša prema suverenoj državi«. Oglas je počinjao apelom upućenim predsjedniku SAD-a Georgeu Bushu starijem da odbaci politiku koja jamči »neovisnost, teritorijalni integritet i jedinstvo Jugoslavije«.

Članovi HNO-a bili su glavni pokretači nekoliko inicijativa, poput organiziranja predavanja dr. Franje Tuđmana 1987. na York sveučilištu, uvođenja trogodišnjeg programa hrvatskog jezika na istom sveučilištu 1990., gdje je predavač bio prof. Branko Franolić iz Londona, kao i pokušaja organiziranja večere 1988. čiji bi čisti prihod išao za gradnju sinagoge u Zagrebu. Tom je prigodom u jednoj od najvećih i najutjecajnijih sinagoga u Torontu Beth Shalom, za vrijeme nedjeljne molitve pred tisuću židovskih vjernika rabin Harvey W. Meirovich pozdravio je hrvatsko izaslanstvo na čelu s Marinom Soptom (glavnim inicijatorom i organizatorom večere), čestitajući na inicijativi.

U prigodnoj propovijedi povukao je paralelu između židovske i hrvatske borbe za neovisnost: »Hrvati imaju malo ljubavi u svojim srcima za Jugoslaviju, zbog toga što doživljavaju Jugoslaviju kao umjetnu tvorevinu koja im negira, kao hrvatskim nacionalistima, pravo da žive u neovisnoj Hrvatskoj«.

HNO je prva i jedina hrvatska politička emigracija koja je uspostavom suverene i demokratske Republike Hrvatske svojom službenom odlukom prestala s radom i o tome 19. lipnja 1990. obavijestila Sabor.

(Nastavlja se)

(Vjesnik, 26. listopada 2004.)