24. nastavak

Nemoguća pravedna zajednica s Beogradom i Srbijom

Kao i sve druge političke organizacije hrvatskih iseljenika, tako je i HSS sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća bio zahvaćen unutarnjim rascjepima. Uspostavljene su dvije osnovne frakcije; jedna je podržavala Josipa Krnjevića, a druga Mladena Zorkina. Najžešći sukob bio je u čelništvima u vezi sa stranačkom imovinom

Piše: Marin Sopta

Radeći pod veoma teškim uvjetima, okružen političkim protivnicima, da ne kažem neprijateljima, dr. Juraj Krnjević principijelno i beskompromisno zastupa interese svoje stranke i općehrvatske nacionalne interese.

U već spomenutom memorandumu koji je predao engleskoj vladi 2. lipnja 1943. godine, među ostalim, stoji:

»...Hrvatska seljačka stranka traži da Hrvatska obuhvaća sljedeće:
Prvo, Trojnu Kraljevinu Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju i Bosnu i Hercegovinu.

Drugo, zapadni dio Vojvodine do koja se proteže od istočnog ruba grada Subotice na sjeveru do međe kotareva Bačka Palanka i Novog Sada na Dunavu.

Treće, južnu i srednju Istru do linije koju čine rijeka Dragonja – grad Soprano, granica Hrvatske s istarskim otocima Cres, Lošinj Mali i Lošinj Veliki, kao i dalmatinske otoke Lastovo i Palagruža.

Hrvatska seljačka stranka također smatra Rijeku i Zadar sastavnim dijelovima hrvatskoga, odnosno dalmatinskoga teritorijalnog područja.«

Kao i sve druge političke organizacije hrvatskih iseljenika, tako je i HSS sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća bio zahvaćen unutarnjim rascjepima.

Uspostavljene su dvije osnovne frakcije; jedna je podržavala Josipa Krnjevića, a druga Mladena Zorkina, koji je prije toga bio isključen iz stranke. Najžešći sukob bio je u čelništvima u vezi sa stranačkom imovinom, pa je zbog toga u Kanadi pokrenut i sudski spor. Isto tako, obje frakcije tiskale su svoje glasilo Hrvatski glas i svoj godišnje kalendare.

S druge strane, članstvo je prepoznavalo i osjećalo različite vrste nacionalnih, stranačkih i osobnih negativnosti koje je nosio razdor stranke pa su vršeni pritisci radi prekida tog stanja. Najviše pod utjecajem članstva u Australiji sazvan je 1980. godine u Londonu stranački kongres. Na kongresu je izabran Središnji odbor HSS-a s čak trideset članova, a za predsjednika HSS-a jednoglasno je izabran Josip Krnjević.

Prema svjedočenju Ante Babića iz Australije, jednog od novoizabranih članova Središnjega odbora, Krnjević je pristao na svoj izbor jedino pod uvjetom da Josip Torbar prihvati položaj jednog dopredsjednika stranke, jer drugi je dopredsjednik bio u domovini. Nakon nagovaranja mnogih izaslanika Torbar je pristao.

Tijekom priprema za kongres, Ivan Tomić, istaknuti član HSS-a, dobio je privolu od Krnjevića da se po završetku kongresa održi Hrvatski demokratski zbor – na kojem su predstavnici različitih političkih organizacija hrvatskih iseljenika trebali stvoriti jedinstveni hrvatski iseljenički blok.

Prema Tomićevu svjedočenju, taj je pokušaj propao ponajviše zbog stava Josipa Krnjevića da je HSS jedini demokratski predstavnik iseljene Hrvatske, i to na temelju izbora održanih u Hrvatskoj prije Drugoga svjetskog rata.

U svom uvodnom izlaganju na Hrvatskom demokratskom zboru, održanom na Duhove 1980. godine u Londonu, dr. Krnjević je, među ostalim, rekao:

»Zdrava pamet veli: politička borba mora se uvijek voditi da dovede do cilja.
Gledamo li današnje domaće i međunarodne uvjete, vidjet ćemo da su one takve da vrijede našoj današnjoj narodnoj borbi, ali samo ako ih budemo znali korisno upotrijebiti.

Sve novo vrijeme hrvatski je narod, kada god je mogao slobodno i demokratski progovoriti, tražio samostalnu demokratsku mirotvornu i čovječansku državu Hrvatsku ravnopravnu prema svim njenim državljanima, bez obzira na njihovu narodnost, vjeru i socijalni položaj. To slobodan svijet ne samo razumije nego i odobrava. To je propovijedao Stjepan Radić i na tome je temelju okupio hrvatski narod i dobio njegovo golemo povjerenje, kada god je nakon kraja Prvog svjetskog rata pa do danas mogao slobodno progovoriti.

To treba jasno i glasno reći upravo danas. Uz to treba jednako glasno reći, da nakon dosadašnjeg iskustva kroz 60 i više godina razuman čovjek znade, da je nemoguća ikakva pravedna zajednica s Beogradom i Srbijom. Moguće su samo suverena država Hrvatska i suverena država Srbija, a sve ostalo bi bila laž. Bili bi slijepi kraj zdravih očiju, kada ne bi toga vidjeli.«

Krnjević je umro 1988. (u 93. godini života) s čime je završilo drugo razdoblje HSS-a u iseljeništvu nakon Drugog svjetskog rata. Na čelo HSS-a došao je Josip Torbar, čiji je otac bio narodni zastupnik HSS-a u međuratnom razdoblju. No zbog niza razloga, Torbar u burnim europskim i hrvatskim događanjima potkraj osamdesetih godina nije uspio postići jedinstvo organizacije HSS-a.

(Nastavlja se)

(Vjesnik, 25. rujna 2004.)