33. nastavak

Austrija sustavno radila na uništenju hrvatske misli u BiH

Dr. Asaf Duraković: »Bosna i Hercegovina je povijesno jedinstvena cjelina s ostalim hrvatskim zemljama, koja se razvijala u specifičnim uvjetima utjecaja dviju različitih vjera i kultura, od vremena pada Bosne pod Osmanlijsko Carstvo. Geografski Bosna i Hercegovina čini integralni dio hrvatskog područja, kojem je istočna granica na rijeci Drini, koja je bila prirodna granica između Istočnog i Zapadnog Rimskog Carstva«

Piše: Marin Sopta

Odmah na početku svoje knjige »Mjesto Muslimana u Hrvatskoj narodnoj zajednici«, koju počinje starom latinskom izrekom Divide et impera, dr. Asaf Duraković smatra kako je »pitanje nacionalnog opredjeljenja muslimana u Bosni i Hercegovini dovedeno do današnje faze nakon dugotrajne temeljito provođene antihrvatske politike, koju je beogradska vlada provodila s dobro poznatim rezultatima.«

»Upravni aparat«, piše dr. Duraković, »doveden je iz Srbije u različitim razdobljima novije povijesti, kao i famulusi tog sustava regrutirani iz redova samog stanovništva Bosne i Hercegovine, doveo je svojim sistematskim izmišljenim radom do tog stupnja, da se danas već ozbiljno može postaviti pitanje nacionalnog opredjeljenja muslimanskog stanovništva. Muslimani su danas pred vitalnim pitanjem, koje se u prvi mah čini dosta zamamnim, a to je prihvatiti ili ne ponuđenu muslimansku nacionalnost, zasnovanu na novoostvarenim teorijama o muslimanskoj etničkoj posebnosti u Bosni i Hercegovini, koje ne analiziraju povijest tih hrvatski pokrajina iz predislamskog vremena.«

Zbog važnosti tog pitanja za muslimane, kao i činjenice da sami muslimani zagovaraju tu teoriju a »zbog zbivanja koja se naslućuju u bliskoj budućnosti na burnoj balkanskoj vjetrometini«, Duraković upozorava: »Vrijeme je da se tome pitanju da zaslužena pozornost, prije nego nas budućnost pouči učinjenim propustima, i cijeli se hrvatski narod treba duboko zamisliti nad tim pitanjem, koje prelazi okvire muslimanskog stanovništva Bosne i Hercegovine i ulazi u pitanje budućnosti cijelog hrvatskog naroda.«

Dr. Duraković, govoreći u svojoj knjizi o povijesti Bosne i Hercegovine u njenu veoma sažetu poglavlju »Bosna i Hercegovina u sastavu stare hrvatske države« navodi niz vjerodostojnih povijesnih izvora kao, na primjer, zapis Duvanjskog sabora iz 753. godine zvan »Methodos« koji je pisan hrvatskim jezikom, a u kojemu je, među ostalim, napisano da je »Hrvatska sačinjena od Bijele Hrvatske na zapadu, Crvene Hrvatske na jugu i od Zagorja koje je obuhvaćalo današnju Bosnu, s granicom na Drini«.

Među mnoštvom povijesnih dokumenata koji potvrđuju autorove teze, dr. Duraković navodi arapskog zemljopisca Idu Idrisa iz 11. stoljeća, koji »piše o hrvatskom stanovništvu Bosne i Zahumlja«. Također dr. Duraković citira iz zapisa Ivana Kinamosa, tajnika cara Emanuela ž, koji je veoma sustavno i znanstveno vodio bilješke sa svog putovanja kroz Srbiju i Bosnu i Hercegovinu u 12. stoljeću, a u kojima je zapisao da je Bosna i Hercegovina zasebna država koju dijeli od Srbije rijeka Drina i da uopće ne postoji nijedan znak da je ona pod srpskom upravom.

Na temelju znanstvene i stručne literature koju je proučavao, dr. Duraković zastupa tezu da »muslimansko stanovništvo Bosne i Hercegovine jest u 95 posto slučajeva hrvatskog podrijetla, o čemu kazuju podatci iz povijesti. O istovjetnosti bosansko-hercegovački muslimana s ostalim hrvatskim stanovništvom postoji niz dokaza iz područja govora, pisma, običaja, zajedničkih ostataka stare hrvatske mitologije«.

Drastične promjene u strukturi stanovništva Bosne i Hercegovine, nastaju austrougarskom aneksijom te zemlje, kada nastaju velike seobe Srba u Bosnu i Hercegovinu. Austrougarska vlast nije mogla »podnijeti ideju ujedinjenja Bosne i Hercegovine s matičnom Hrvatskom«, zato je počela zagovarati ideju stvaranja bosanske narodnosti.

Prema Durakoviću, tu su ideju posebno zagovarali »Kallaj i grof Bilinski, koji su u toj ideji podijeljenosti gajili ideju trajne aneksije Bosne i Hercegovine Mađarskoj odnosno Austriji«.

S jedne strane obilato pomažući Srbima u Bosni i Hercegovini »Austrija je sistematski radila na uništenju hrvatske misli u Bosni i Hercegovini, lukavom politikom uvođenja bosanskog jezika, favorizirajući nepismenost i zaostalost muslimanskog stanovništva, te sa svojom propagandom zagovarala ideju kako je njihova uloga i prisutnost u zemlji prosvjetiteljskog karaktera čiji glavni cilj je poboljšati stanje u zemlji i proglasiti Bosnu i Hercegovinu samostalnom zemljom«.

Govoreći u svojoj knjizi o novijoj povijesti muslimana u Jugoslaviji, dr. Duraković piše: »U politici naziranja muslimana vlast u Jugoslaviji upotrijebila je islamsku vjersku zajednicu, staromodnim načinom korupcije, ucjene i položaja. Kako je struktura vrhovnoga islamskog starješinstva produkt demokratskog načela islama da sve predstavnike biraju osnovne zajednice određenog područja do vrhovnih vjerskih upravnih tijela, to nije bilo teško u muslimanske krugove infiltrirati suradnike vlasti koji su bili sami iz muslimanskih redova i, prema tome, imali su pravo učešća u biranju vjerskih upravnih tijela. Tako su svi vrhovni službenici imali služiti vlasti ili izgubiti položaj.«

U takvim okolnostima mnogi nisu izdržali pritisak pa su pristali na kompromise gubeći tako ponos i čast kao prijašnji Reis ul-uluma Fejić i sadašnji vrhovni poglavar IVZ Hadži Sulejman Kemura. U zaključku dr. Asaf Duraković piše: »Bosna i Hercegovina je povijesno jedinstvena cjelina s ostalim hrvatskim zemljama, koja se razvijala u specifičnim uvjetima utjecaja dviju različitih vjera i kultura, od vremena pada Bosne pod Osmanlijsko Carstvo. Geografski Bosna i Hercegovina čini integralni dio hrvatskog područja, kojem je istočna granica na rijeci Drini, koja je bila prirodna granica između Istočnog i Zapadnog Rimskog Carstva.«

(Nastavlja se)

(Vjesnik, 06. listopada 2004.)