11. nastavak

Kraj mukotrpnoga razdoblja u kojem se silom pokušalo spriječiti zajedništvo iseljene i domovinske Hrvatske

Vijeće je imalo povijesnu ulogu u zbližavanju hrvatskih političkih organizacija i usmjeravanju njihovih zajedničkih snaga u radu na stvaranju slobodne hrvatske države. Ono je postalo najreprezentativnijom političkom organizacijom iseljenih Hrvata poslije Drugoga svjetskoga rata. Kada su se napokon ideali hrvatske državne nezavisnosti počeli ostvarivati 1989. formiranjem višestranačkog sustava i uspostavom neovisne Hrvatske 1990., Hrvatsko narodno vijeće je, dosljedno svom političkom programu, okončalo svoje djelatnosti

Piše: Ivan Čizmić

Nakon znakovitih dostignuća u razdoblju Sedmoga i Osmoga sabora i samo korak prije ostvarenja temeljnog cilja svojega postojanja i djelovanja, uspostave neovisne, suverene hrvatske države, Hrvatsko narodno vijeće ušlo je u razdoblje krize izazvane neodgovornim izjavama predsjednika Izvršnog odbora Mate Meštrovića, kojim je prekršio Zaključke Osmoga sabora o neopredijeljenosti HNV-a u višestranačkim travanjskim izborima u domovini i obećanoj potpori svim hrvatskim demokratskim strankama, čak i Savezu komunista Hrvatske – Stranci demokratskih promjena, ako odlučno počne zastupati ideje demokratizacije i nacionalnih interesa hrvatskog naroda.

Javno opredjeljenje dr. Meštrovića za Koaliciju narodnoga sporazuma i vrlo oštra osuda Hrvatske demokratske zajednice bili su u očitoj protimbi sa stavom Hrvatskoga narodnoga vijeća, potvrđenim jednoglasno na Osmom saboru, objavljenim u Izjavi od 16. ožujka – Izjavi, koju je potpisao i sam dr. Meštrović kao predsjednik Izvršnog dbora.

Nesuglasice su se pokušale razriješiti na Izvanrednom saboru od 25. do 27. kolovoza 1990. u Münchenu, s temeljnom temom zasjedanja: Djelovanje HNV-a u razdoblju obnovljene hrvatske državnosti.

Sabor u Münchenu ogradio se od dr. Mate Meštrovića i njegove potpore za Koaliciju narodnog sporazuma i njegove osude političkog djelovanja Hrvatske demokratske zajednice. Potvrđeno je već ranije prihvaćeno stajalište HNV-a: ne vezati se ni uz koju političku stranku i dati jednaku potporu svim hrvatskim političkim strankama koje se u izbornom procesu Hrvatske bore za pravo narodnog samoodređenja do odcjepljenja i izvornog suvereniteta hrvatskog naroda.

Sabor je uputio čestitku predsjedniku Tuđmanu na povijesnoj pobjedi HDZ-a. U međuvremenu stigao je poziv predsjednika Tuđmana sabornicima u Münchenu da svoje saborovanje nastave u Zagrebu, što je jednoglasno prihvaćeno.
Sabor je nastavio rad u hotelu »Dubrovnik« i prihvatio Izjavu:

»Hrvatsko narodno vijeće, državotvorno, izvanstranačko političko tijelo Hrvata u iseljeništvu, održalo je izvanredno zasjedanje svoga Sabora od 25. do 29. kolovoza 1990. u Münchenu i Zagrebu s ciljem da razmotri razvoj događaja u domovini, uzrokovan izbornom pobjedom Hrvatske demokratske zajednice i uspostavom zakonite hrvatske vlade, te da donese potrebne zaključke o svom uključenju u novonastale demokratske procese u Hrvatskoj.

(...)Zasjedanje Sabora HNV-a u Zagrebu simbolizira kraj jednoga dugoga, mukotrpnoga razdoblja , u kojem se silom pokušalo spriječiti zajedništvo iseljene i domovinske Hrvatske.

(...) Tijekom naših zasjedanja došli smo do sljedećih zaključaka:

Iako su učinjeni važni koraci u afirmaciji hrvatske državotvornosti i pluralističke demokracije, naši neprijatelji rade protiv oživotvorenja prava hrvatskoga naroda na samoodređenje do odcjepljenja. Rodoljubna dužnost nam nalaže potporu demokratski izabranoj lasti pod predsjedništvom dr. Franje Tuđmana za očuvanje dosadašnjih i daljnjih dostignuća hrvatske državne suverenosti. (...)

Nužno je da Hrvatska bude sposobna braniti svoju zakonitu vlast, te da postane priznatim članom međunarodne zajednice država.

(...) Pokušaji destabilizacije Hrvatske otežavaju proces učvršćivanja demokracije i obnove gospodarstva i štete svim njenim građanima. Vjerujemo da će izborni proces postignut u Republici Hrvatskoj biti također ostvaren i u Republici Bosni i Hercegovini, te da će donijeti narodima ove republike demokratske slobode i gospodarski napredak kao i očuvati njenu cjelovitost. Ocjenjujemo, također, da će se i u ostalim krajevima, gdje žive Hrvati, izboriti slobode, koje uživaju narodi u Republici Hrvatskoj.

U ovomu prijelomnom razdoblju, u kojemu još nije dovršen proces potpune državne samostalnosti Hrvatske, Sabor HNV-a, dosljedno svojoj osnivačkoj povelji, drži da može pomoći na područjima informiranja i povezivanja, kako sa stranim čimbenicima, tako i s hrvatskim iseljeništvom, djelovanjem mnogih mjesnih ogranaka, informativnih ureda i sredstava javnoga priopćavanja.«

Nakon Sabora u Zagrebu Hrvatsko narodno vijeće de facto je prestalo postojati. Treba istaknuti da je kao izvanstranačko političko tijelo HNV zauzelo specifično mjesto u razvoju i djelovanju hrvatske emigracije. Na temelju njegovih važnih načela prvi je put uz sve teškoće i dvojbe uspješno ostvareno političko jedinstvo u različitosti.

Zbog toga je HNV predstavljao općehrvatski parlament, koji je svojim demokratskim ustrojstvom omogućavao svim iseljenim Hrvatima, bez obzira na političko uvjerenje ili stranačku pripadnost, da se aktivno uključe u borbu za nacionalno oslobođenje. S takvim obilježjima HNV bilo je djelotvorno političko sredstvo za stvaralački rad širih razmjera u emigrantskim uvjetima.

Vijeće je imalo povijesnu ulogu u zbližavanju hrvatskih političkih organizacija i usmjervanju njihovih zajedničkih snaga u radu na stvaranju slobodne hrvatske države. Na taj način ono je postalo najreprezentativnijom političkom organizacijom iseljenih Hrvata poslije Drugoga svjetskoga rata. Kada su se napokon ideali hrvatske državne nezavisnosti počeli ostvarivati 1989. formiranjem višestranačkog sustava i uspostavom neovisne Hrvatske 1990. godine, Hrvatsko narodno vijeće je, dosljedno svom političkom programu, okončalo svoje djelatnosti. To je predviđao i nalagao Ustav HNV-a, odnosno da se organizacija Hrvatsko narodno vijeće raspušta inauguracijom Hrvatskog sabora u Zagrebu, koji je jedini pravi predstavnik interesa i prava svih Hrvata.

(Nastavlja se)

(Vjesnik, 10. rujna 2004.)