10. nastavak

Mirnim i demokratskim putem ostvariti neotuđivo pravo hrvatskoga naroda na narodni i državni suverenitet

Svjesni da su uslijed prijelomnih događaja u svijetu, sloma komunizma, sabornici su objavili posebnu Izjavu. U njoj pozdravljaju održavanje višestranačkih izbora sa željom da se što prije donesu ustavne promjene. To će omogućiti služenje vojnog roka Hrvatima na hrvatskom teritoriju, ukidanje političke policije, oslobađanje političkih zatvorenika, ukidanje kaznenih odredbi u zakonu o verbalnim prekršajima i pravo na povratak svih političkih prognanika

Piše: Ivan Čizmić

Uz to djelovanje vezana su i razna posebna izdanja Hrvatskoga narodnoga vijeća: članci dr. Mate Meštrovića, napisani u razdoblju od 1980. do 1986., objavljeni u knjižici »U borbi za Hrvatsku«, zatim »Temeljna načela prihvaćena na VI. saboru u Londonu 1986.«, objavljena u knjižici »Na putu hrvatske državnosti«, u kojoj se iznose stajališta Hrvatskoga narodnoga vijeća prema emigraciji, uspostavi Nezavisne Države Hrvatske, Bleiburgu, hrvatskim komunistima i Srbima u Hrvatskoj, prema tzv. muslimanskoj naciji, prema velesilama i hrvatskoj državi, za koju se Vijeće bori, promičući politiku vlastitih narodnih interesa.

Mate Meštrović je preveo na engleski brošuru od 26 stranica, a to je bila kritika američke vanjske politike, naslovljena »U.S. Policy Towards Yugoslavia«, koju je napisao pukovnik Ivan Babić. Razaslana je na stotine adresa odabranih institucija i pojedinaca. Sročio je sam 1980. tekst Memoranduma, koji je prof. Mirko Vidović predao madridskoj Konferenciji o miru i sigurnosti u Europi.

Freedom House, poznata američka organizacija za proučavanje i ispitivanje političkih sloboda i ljudskih prava u svijetu, organizirala je još u lipnju 1987. seminar o situaciji u Jugolaviji. Kao rezultat tog skupa i na poticaj CADDY-a (Committee to Aid Democratic Dissidents in Yugoslavia), koji je djelovao pod pokroviteljstvom Freedom House, sastavljen je »Apel Predsjedništvu SFRJ i stranim vladama«.

Apel su potpisali disidenti iz Jugoslavije, među njima i dr. Franjo Tuđman. Hrvatsko narodno vijeće podržalo je Apel u kojem je stajalo:

»Mi, ljudi različitih političkih i vjerskih uvjerenja kao i etničkog podrijetla, a živimo unutar i izvan Jugoslavije, slažemo se da demokratizacija Jugoslavije može mirno riješiti goleme društvene, političke i nacionalne probleme koji sve više muče zemlju. U tu svrhu upućujemo sljedeće apele jugoslavenskim vlastima i drugim vladama uz pomoć kojih se u toj zemlji održava sadašnje stanje.

Jugoslavenskim vlastima:

– Oslobodite odmah sve političke zatvorenike, uključivši i one koji se čuvaju na psihijatrijskim odjelima.

– Ukinite član 133, odredbu o takozvanoj neprijateljskoj propagandi Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

– Prestanite sa zastrašivanjem i uznemiravanjem brojnih pojedinaca i skupina koji se trude da se uspostavi vladavina zakona izvan vladajuće stranke. Uspostavite dijalog s tim skupinama i dopustite javnu raspravu o njihovim idejama i prijedlozima.

– Dopustite slobodu javnog izražavanja svim pojedincima i skupinama koji se bore za ljudska prava i za demokratska rješenja, za slobodu izražavanja, tiska, okupljanja, govora i objavljivanja.

Drugim vladama:

– Svi krediti i pomoć koja se daje sadašnjoj vladi treba da budu u razmjeru sa stupnjem slobode koji ona dopušta svojim građanima, kao i sa stupnjem na kojem se pridržava međunarodnih sporazuma o ljudskim pravima, kojih je Jugoslavija potpisnica. Progres u demokratizaciji mjerljiv je sa stupnjem do kojega budu ostvarivani prijedlozi upućeni jugoslavenskim vlastima.«

Predlagači Apela išli su, očito, kao u svim sličnim akcijama, za poliičko-propagandnim učinkom. Željelo se napraviti pritisak na Jugoslaviju, i to u obliku zajedničke manifestacije raznolike skupine od 154 istaknuta disidenta i emigranta iz Jugoslavije – Hrvata, Srba, Slovenaca i Albanaca.

Na izborima održanim 25. listopada 1989. izabrani su zastupnici za Osmi sabor Hrvatskoga narodnoga vijeća. Sabor je zasjedao od 12. do 17. ožujka 1990. godine. Svjesni da su uslijed prijelomnih događaja u svijetu, sloma komunizma kao ideologije, društvenog poretka i sustava vlasti u istočnoeuropskim državama i Sovjetskom Savezu, sabornici su objavili posebnu Izjavu.

U njoj su istaknuli nezadovoljstvo što se demokratizacija Jugoslavije razvija sporije negoli u ostalim zemljama bivšeg Istočnog bloka. Nažalost taj je proces nejednak u istočnom i zapadnom dijelu države radi sukoba nacionalnih interesa, suprotstavljenih koncepcija državnog ustrojstva i pogleda u budućnost.

U Izjavi sabornici pozdravljaju održavanje višestranačkih izbora sa željom da se što prije donesu ustavne promjene. To će omogućiti služenje vojnog roka Hrvatima na hrvatskom teritoriju, ukidanje političke policije, oslobađanje političkih zatvorenika, ukidanje kaznenih odredbi u zakonu o verbalnim prekršajima i pravo na povratak svih političkih prognanika.

U Izjavi sabornici su solidarni s potporom što su je dale hrvatske demokratske stranke na čelu narodnoga samoodređenja do odcjepljenja i izvornom suverenitetu hrvatskoga naroda.

Pozdravljaju višestranačke izbore u Bosni i Hercegovini i traže obranu njene cjelovitosti. Srbi u Hrvatskoj imaju pravo na nacionalnu ravnopravnost i ustavnopravno jamstvo za svoj jezik, kulturu, etničke i političke ustanove.

U Izjavi sabornici posebno zagovaraju gospodarsku obnovu Hrvatske i njeno uključenje u ubrzane procese europske integracije. Zaključuju kako će Hrvatsko narodno vijeće i dalje pomagati hrvatsko narodu da mirnim i demokratskim putem ostvari svoje neotuđivo pravo na narodni i državni suverenitet u uvjerenju da će se iseljenim Hrvatima, pa tako i HNV-u omogućiti slobodni pristup domovinskim procesima.

(Nastavlja se)

(Vjesnik, 9. rujna 2004.)