53. svršetak

Solidarnost iseljeništva s domovinom dosegnula vrhunac

Hrvatsko iseljeništvo raspolaže materijalnim, svjetonazorskim, vrijednosnim i upravljačkim bogatstvom i znanjem koje nedostaje Hrvatskoj. Odnosno iseljena Hrvatska je dio hrvatskoga nacionalnog korpusa koji je integralni dio zapadnog svijeta kojem se domovinska Hrvatska u svakom pogledu najbezbolnije može priključiti posredovanjem iseljene Hrvatske

Piše: Josip jurčević

Nekoliko desetljeća kontinuiranoga i intenzivnoga državotvornog djelovanja u iseljenoj Hrvatskoj rezultiralo je političkom zrelošću hrvatskog iseljeništva kao zajednice koja je bila potpuno pripremljena za aktivno sudjelovanje u velikim povijesnim promjenama koje su se potkraj osamdesetih godina dvadesetog stoljeća počele sve ubrzanije događati u istočnoj Europi i na hrvatskim prostorima. To je za hrvatsku naciju bilo iznimno važno, jer na prostoru komunističke Jugoslavije nisu bila moguća organizirana i sustavna djelovanja koja bi domovinski dio hrvatske nacije učinila institucijski i politički spremnima za prijelomna vremena.

Tako su u iseljenoj Hrvatskoj osamdesetih godina dvadesetog stoljeća već bili oblikovani politički programi, organiziranost, djelovanja, materijalni resursi i nedvojbena kolektivna samosvijest za stvaranje samostalne hrvatske države.

U Hrvatskoj je istodobno u velike većine građana postojala golema težnja, volja i želja za promjenama, ali ona nije imala organizacijski strukturirane ni ciljeve, ni institucije niti materijalne resurse, jer je to bilo pod nadzorom jugoslavenskih komunističkih struktura. Takva se situacija nedvojbeno očitovala u načinu nastanka i djelovanja građanskih političkih stranaka u Hrvatskoj, koje su namjesto profiliranih programa i stranačke organizacije raspolagale kratkim parolama te uglavnom stihijskim primanjem i djelovanjem članstva.

U takvoj situaciji, većina je novih stranaka imala gotovo istu retoriku, no uvjerljivu pobjedu na prvim višestranačkim izborima postigla je stranka-pokret (HDZ) koja je u iseljenoj Hrvatskoj uspjela prikupiti golemu količinu povjerenja a s time i novčanih sredstava za sve oblike predizborne promidžbe i organizacijsko osvajanje prostora.

Zanimljivo je da je i niz drugih stranaka (HDS, HSS, HSP itd.) u iseljeništvu prepoznao i potražio – s daleko manje uspjeha – ključan izvor novca koji je bio nužan za izbornu pobjedu. Hrvatskoj javnosti su iz tog razdoblja ostale nepoznate mnoge činjenice koje u iseljenoj Hrvatskoj postoje u obliku računa, dokumenata, tiskanih napisa te video, foto i tonskih zapisa. A sve skupa svjedoči o golemom novčanom prilogu koji je hrvatsko iseljeništvo uložilo u nastanak hrvatske građanske demokracije i samostalne hrvatske države.

Kad je balvan revolucijom (17. kolovoza 1990. ) počela srbijanska oružana agresija na Republiku Hrvatsku u hrvatskom iseljeništvu je poistovjećivanje i solidarnost s domovinom dosegnula vrhunac kao nikad u dotadašnjoj povijesti. Zbirna veličina pomoći koja je tada iz iseljeništva upućivana Hrvatskoj može se samo kvalitativno opisati, i to kao doprinos koji je nedvojbeno dokazao kako su domovinska i iseljena Hrvatska jedan nacionalni korpus.

Analitički, pomoć iseljene Hrvatske sastojala se od nekoliko osnovnih oblika: novčana, humanitarna, oružana i lobistička, te dragovoljačka, kojom se mnoštvo iseljenih Hrvata izravno i samopozvano uključio u hrvatski Domovinski rat. U hrvatskoj javnosti se o razmjerima novčane pomoći iz iseljeništva doznaje samo u rijetkim prigodama kad se spominju afere sa spornim računima kroz koje su prolazile stotine milijuna dolara.

Isto tako je i s humanitarnom i oružanom pomoći koje se nijednom nisu pokušale institucijski izračunati ili procijeniti. Lobistička pomoć iseljene Hrvatske sastojala se od različitih prezentacija kojima se svjetska javnost upoznavala sa stvarnima događanjem u Hrvatskoj te od javnih i neslužbenih utjecanja na moćne međunarodne osobe, institucije i države radi priznavanja hrvatske države. Razmjere izravnog uključivanja iseljenih Hrvata u oružanu obranu Republike Hrvatske ponajbolje ilustrira podatak kako su, od početka srbijanske oružane agresije, na svim bojištima u Hrvatskoj bili i dragovoljci iz iseljeništva. Ulogu iseljene Hrvatske posebno prepoznatljivo simbolizira niz hrvatskih iseljenika koji su generalske, te časničke i dočasničke činove Hrvatske vojske zaslužili u oružanoj obrani hrvatske države.

Međutim, unatoč naznačenoga, institucije hrvatske države i društvenog života sustavno izbjegavaju objektivno valorizirati i predstaviti ulogu hrvatskog iseljeništva u suvremenoj hrvatskoj povijesti, te uključiti goleme hrvatske iseljeničke potencijale u razvoj hrvatskog društva.

Razlozi negativnog odnosa prema iseljeništvu svoje opće ishodište imaju u tzv. tranzicijskom procesu kojim se neuspješni jugoslavenski totalitarni upravljački model – s idejnim, institucijskim i kadrovskim strukturama – u velikoj mjeri uspio zadržati i u formalno demokratskom okviru samostalne hrvatske države.

Zbog toga nositelji moći u Hrvatskoj i danas hrvatsko iseljeništvo doživljavaju i javno predstavljaju u negativnom kontekstu prema stereotipima iz jugoslavenskog razdoblja, te se na sve načine praktički suprotstavljaju integracijskom procesu između domovinske i iseljene Hrvatske za koju integraciju postoje jasne pretpostavke i interesi. Pretpostavke su postojanje samostalne hrvatske države i njen geopolitički povratak u zapadni civilizacijski krug koji je građanski utemeljen. Iz toga proizlaze i konkretni politički, gospodarski i kulturni interesi Hrvatske.

Objektivno gledajući, taj integracijski proces bi daleko više koristio domovini, jer hrvatsko iseljeništvo ima iskustveni kontinuitet življenja unutar zapadne civilizacije, za razliku od domovine koja je pola stoljeća (ili čak sedamdeset godina) bila iz njega uglavnom isključena.

Prema tome, hrvatsko iseljeništvo raspolaže materijalnim, svjetonazorskim, vrijednosnim i upravljačkim bogatstvom i znanjem koje nedostaje Hrvatskoj. Odnosno iseljena Hrvatska je dio hrvatskoga nacionalnog korpusa koji je integralni dio zapadnog svijeta kojem se domovinska Hrvatska u svakom pogledu najbezbolnije može priključiti posredovanjem iseljene Hrvatske.

(Svršetak)

(Vjesnik, 30. listopada 2004.)