16. nastavak

Politički se život Hrvata u Australiji drastično promijenio

Šeksa je zamolio dr. Tuđman da za vrijeme svog posjeta australskim Hrvatima nastoji skupiti financijsku pomoć za kupnju prostorija HDZ-a u Zagrebu. Šeks je u kratkom razdoblju skupio sto tisuća australskih dolara, koje je uspio donijeti u Hrvatsku, jer je stavio ček na taj iznos u svoju cipelu. Na povratku u Zagreb, njega na zagrebačkom uzletištu višesatno ispituju, skidaju do kože, ali ček nije nađen

Piše: Marin Sopta

Pripadnici hrvatskog iseljeništva nisu se obazirali na takve ili slične komentare i napise o njima. Naprotiv svoje uloge, znanje, materijalnu moć, a nadahnuti hrvatskim rodoljubljem i idealizmom oni su potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća uspjeli ostvariti još jedan pothvat na promicanju hrvatske kulture i jezika u svijetu, koji je naišao na veliki odjek i u domovini.
Naime, 23. siječnja 1987. godine održan je svečani banket društva Hrvatsko-kanadskih privrednika i intelektualaca u torontskom hotelu »Triumph«, s ciljem da se skupi petsto tisuća dolara koji bi jamčili da se na jednom od kanadskih sveučilišta otvori katedra za hrvatski jezik i kulturu.
Dvorana je bila prepuna uzvanika i eminentnih gostiju, od ministrice za kulturu i državljanstvo provincije Ontario dr. Lily Munro, potpredsjednika Sveučilišta York prof. dr. Toma Minnigera do gosta iz domovine, lingvista i autora desetaka knjiga o hrvatskom književnom jeziku, urednika časopisa Jezik prof. dr. Stjepana Babića – i cilj je ostvaren.
Za vrijeme večere koja je trajala do kasno u noć, poznati hrvatski poduzetnici donirali su velike svote novca kako bi katedra za hrvatski jezik i kulturu ostala stvarnost. Donacijama Ivice Zdunića od sto tisuća dolara, Jure Balena pedeset tisuća, Franka Katane dvadeset pet tisuća, dr. Gamulina dvanaest tisuća, Janka Heraka pet tisuća i drugih prisutnih Hrvata skupilo se potrebnih petsto tisuća dolara.
Nakon pregovaranja i nekoliko kanadskih sveučilišta napokon je odlučeno da se katedra otvori na sveučilištu Waterloo u St. Tomasu, provinciji Ontario. Katedru od prvog dana veoma uspješno vodi prof. dr. Vinko Grubišić, i na njoj je do danas mnogo istaknutih hrvatskih intelektualaca iz domovine održalo predavanje.
Potkraj osamdesetih, točnije 1989. godine, hrvatske zajednice u Australiji posjećuje gospodin Vladimir Šeks. U »Spomen knjizi – deset godina Hrvatske demokratske zajednice« među ostalim je napisano:
»Važnu ulogu u početnim aktivnostima na osnivanju HDZ-a u Australiji odigralo je društvo Hrvatska uzdanica – mladež, te list Hrvatski vjesnik iz Melbournea. Predstavnici hrvatske zajednice iz Australije (Zdenko Marinčić iz Melbournea) sastaju se s čelnicima HDZ-a i ugovaraju prvi posjet Vladimira Šeksa Australiji .
Iza toga poziva stajale su hrvatske katoličke župe u Melbournu, u organizaciji vlč. Mate Križanca. Službeni poziv za posjet Australiji bilo je otvaranje Hrvatske škole u Melbournu 'Bartol Kašić'. Za tu zgodu pozvan je i velečasni Živko Kustić te hrvatski estradni umjetnici Vera Svoboda, Đuka Čajić, Ivo Fabijan i Zoran Jašek.«
Na osnovi kazivanja Zdenka Marinčića, jednog od predsjednika Uzdanice, člana uprave Croatia Melbournea te jednog od članova Glavnog stana Hrvatskog revolucionarnog bratstva, on se za vrijeme svog boravka u Stuttgartu u lipnju 1989. susreo s Vladimirom Šeksom, i s njime razgovarao o mogućem dolasku u Australiju.
No imajući u vidu političke uvjete tog vremena, kao i to da bi isticanje Marinčićeva imena i imena njegove organizacije imalo dalekosežne posljedice za Šeksa i druge ljude iz Hrvatke, dogovoreno je da Šeks dođe u Australiju na poziv Hrvatskoga katoličkog centra Duha Svetog iz Melbournške četvrti Springvale, te svečano otvori hrvatsku školu »Bartol Kašić«.
U to vrijeme župnik katoličkog centra bio je velečasni Mate Križanac koji je, prema njegovu pričanju, doznao putem svojih veza za Šeksov boravak u Njemačkoj, uspio s njim uspostaviti telefonsku vezu i izravno se dogovoriti za njegov posjet. Bez obzira na koji način i zahvaljujući kome je organiziran posjet, važno je da je Šeks posjetio Hrvate Australije i da je uspio naći zajednički jezik i dogovor o budućoj suradnji.
Svečano otvaranje škole »Bartol Kašić« je ostvareno, a malo kasnije prvi ogranak HDZ-a u Australiji je osnovan u Hrvatskom katoličkom centru Svetog Leopolda Mandića u Sunshineu, 29. kolovoza 1989. godine.
Na osnivačkoj sjednici izabrano je vodstvo u koje su ušle mlade osobe. Za predsjednika izabran je Matija Gubić, dopredsjednicima su postali Veso Jurić i Slavica Gal, rizničarka Elizabeta Gal, tajnica Snježana Krpan, a za promidžbu je bio zadužen Zvonimir Vučak. Veoma je važno istaći da se većina njih vratila u Hrvatsku 1990. godine.
Za vrijeme svog posjeta australskim Hrvatima, Šeksa je zamolio dr. Tuđman da nastoji skupiti financijsku pomoć za kupnju prostorija HDZ-a u Zagrebu. Šeks je u kratkom razdoblju uspio skupiti sto tisuća australskih dolara, koje je uspio donijeti u Hrvatsku, jer je stavio ček na taj iznos u svoju cipelu. Na povratku u Zagreb, njega na zagrebačkom uzletištu višesatno ispituju, skidaju do kože, ali ček nije nađen.
Šeksov, kao i posjet drugih uglednih pojedinaca iz Hrvatske 1989. godine, a i sljedećih nekoliko godina drastično su promijenili politički život Hrvata u Australiji . Na početku velikosrpske agresije na Hrvatsku, Hrvatski oslobodilački pokret posredovanjem svojeg predsjednika dr. Srećka Pšeničnjaka šalje najprije sedamsto tisuća dolara, a zatim tristo pedeset tisuća dolara HDZ-u. Ne samo to, u jednom trenutkuzbog hitnosti uprava i članovi Hrvatskog doma »Kardinal Alojzije Stepinac« iz Geelonga, koji je u vlasništvu HOP-a, posuđuju od banke sto tisuća dolara i šalju u Zagreb.
No pomoć Hrvatskoj australskih Hrvata nije bila samo u materijalnim donacijama. Oni lobiraju pri australskoj vladi da prizna Hrvatsku, organiziraju posjet australskih članova parlamenta Hrvatskoj, organiziraju masovne prosvjede u Canberri, mnoštvo se Hrvata vraća u domovinu...

(Nastavlja se)
(Vjesnik, 16. rujna 2004.)