35. nastavak

»Hrvatski narod ne treba ulaziti ni u kakvu zajednicu...«

U suradnji i dogovoru s predstavnicima Hrvatskoga narodnog otpora, Hrvatskoga oslobodilačkog pokreta (Reorganizacija), Hrvatskoga domobrana, Hrvatska republikanska stranka zajednički 6. ožujka 1970. konstituira u Buenos Airesu Vijeće Hrvata Južne Amerike za uspostavu Države Hrvatske na čelu s njegovim predsjednikom dr. Vjekoslavom Vrančićem. To političko tijelo bilo je preteča Hrvatskog narodnog vijeća, koje je osnovano i održalo prvi svoj sabor 1974. u Torontu

Piše: Marin Sopta

Uz to što su u Republici Hrvatskoj tiskani izvanredni prilozi o raznim temama iz hrvatske povijesti, o geostrateškom položaju Hrvatske, o međudržavnim odnosima, odnosima Hrvatske s susjedima, o pitanju i budućnost Hrvata Bosne i Hercegovine, potrebi aktivnog djelovanja u političkom radu stranaka u emigraciji, itd., Hrvatska republikanska stranka nije, nažalost, nikada uspjela imati mnogobrojno članstvo poput HSS-a ili HOP-a.

Za to postoji mnogo razloga, ali je najbliže istini istaknuti hrvatski intelektualac koji je bio glavni urednik nekoliko značajnih hrvatskih novina u iseljeništvu, kao mjesečnika Hrvatska borba i Hrvatski list, g. Rudolf Arapović, koji je napisao da je »trebala odrasti generacija, koja će moći shvatiti veliki Oršanićev duh utisnut u novo hrvatsko republikantstvo, generacija koja se počela okupljati oko Našega puta i oko Hrvatske borbe«.

U načelima Hrvatske republikanske stranke, među ostalim, stoji da će osnovni temelji rada biti »pravo naroda, da ima svoju slobodu i državu, bez obzira na to je li je to bilo gdje kojem narodu na svijetu pravo ili ne.

Ako opći razvitak međunarodnog života zahtijeva stvaranje najširih zajednica naroda, hrvatski narod sigurno neće biti onaj koji će tome smetati. Ali hrvatski narod ne treba ulaziti ni u kakvu zajednicu bez potpuno slobodnoga i vlastitog odlučivanja u svojim granicama, sa svojom vladom, saborom i predsjednikom države, te bez ikakve prisutnosti bilo kakvih stranih vojski, stranih misija i utjecaja.«

Oršanićeva politička razmišljanja i analize stanja u domovini, iseljeništvu, o međunarodnim odnosima, budućem ustrojstvu hrvatske države tiskana su u dvije knjige, »Oslobođenje i sloboda« i »Vizija slobode«. Obje te knjige tiskane, nažalost, poslije njegove smrti, prva 1973., a druga 1979., bile su obvezno štivo za članove i simpatizere Hrvatske republikanske stranke.
Jedna od zajedničkih karakteristika koje su krasile članove HRS i po kojoj su oni bili prepoznatljivi, kako u Europi tako u Južnoj i Sjevernoj Americi ili pak u dalekoj Australiji, bilo je citiranje Oršanićevih misli o bilo kojoj političkoj temi.

Nakon smrti Ivana Oršanića 1967. godine u Buenos Airesu, za njegova je nasljednika, odnosno novoga predsjednika Hrvatske republikanske stranke izabran je dr. Ivo Korsky, koji je 1940. godine promoviran u doktora prava na Zagrebačkom sveučilištu.

Rođen u Osijeku 1918. godine u uglednoj židovskoj obitelji, dr. Korsky postaje članom Ustaškog pokreta 1935. godine, povlači se iz domovine 1945. i bude zatvaran u Italiji. Nakon kratkoga zarobljeništva, uspijeva otputovati u Argentinu 1947. godine.

Od samoga osnivanja Hrvatske republikanske stranke dr. Korsky je jedan od najbližih Oršanićevih suradnika. Iako konstruktivno kritični prema drugim hrvatskim političkim strankama, kao na primjer, prema HOP-u, Hrvatskom narodnom otporu, Jelićevu Hrvatskom narodnom odboru, vodstvo HRS ne bježi od zajedničke suradnje s dotičnim strankama s ciljem širenja i učinkovitijeg djelovanja u hrvatskom iseljeništvu i u domovini, što joj je bilo glavnom preokupacijom.

U suradnji i dogovoru s predstavnicima Hrvatskoga narodnog otpora, Hrvatskog oslobodilačkog pokreta (Reorganizacija), Hrvatskoga domobrana, Hrvatska republikanska stranka zajednički 6. ožujka 1970. konstituira u Buenos Airesu Vijeće Hrvata Južne Amerike za uspostavu hrvatske države na čelu s njegovim predsjednikom dr. Vjekoslavom Vrančićem. Tajnim glasovanjem izabran je odbor Vijeća u sastavu: potpredsjednici dr. Ivo Korsky i Lukas Juričić, tajnik Kazimir Katalinić i blagajnik Božo Verić.

Svrha je Vijeća, stoji u načelima i ustrojstvu novoosnovanog političkog tijela, »pomoći hrvatskom narodu da ostvari svoju slobodu i državnu nezavisnost«. Da bi se ostvario taj cilj, Vijeće će osim ostalih sebi postavljenih zadataka također:

»Uspostaviti suradnju svih kontinentalnih vijeća za što skorije ostvarenje središnjega vijeća za uspostavu države Hrvatske, kao vrhovnoga političkog tijela za vođenje hrvatske politike u inozemstvu a u najužoj suradnji s hrvatskim državotvornim snagama u domovini Hrvatskoj. Širiti misao hrvatskog prava i dužnosti u borbi za ostvarenje hrvatske državne nezavisnosti, kako u stranim tako i u hrvatskim sredinama, živom ili napisanom riječi, osobnim dodirom te ostalim za to prikladnim promidžbenim sredstvima«.

To političko tijelo bilo je preteča Hrvatskog narodnog vijeća, koje je osnovano i održalo prvi svoj sabor 1974. godine u Torontu.

(Nastavlja se)

(Vjesnik, 09. listopada 2004.)