38. nastavak

Složan rad za uspostavu suverene i demokratske Hrvatske

Svjestan činjenice da s propašću NDH prestaje postojati Ustaški pokret i da dr. Ante Pavelić zbog svoje hipoteke nije osoba koja može povesti bilo kakav općehrvatski pokret za samostalnu Hrvatsku, a skeptičan i nepovjerljiv prema jugoslavenskoj orijentaciji dr. Vladka Mačeka, dr. Jelić organizira sastanak Hrvata u Londonu

Piše: Marin Sopta

U istom tonu dr. Branko Jelić nastavlja i piše: »Naša 'gospoda' otjerala su u svijet našu sirotinju, naša 'gospoda' uživala su i poslije trud našeg iseljenika našavši već način kako da mu obitelj iseljenika uruči dio, teškim trudom i uz veliki pogibelj zarađenog iseljeničkog novca.«
Koliko su te Jelićeve misli aktualne danas ako se analiziraju odnosi na relaciji domovina – iseljeništvo, naročito u nekoliko posljednjih godina, ostavljam svakom da zaključi sam, a hrvatski iseljenici to najbolje znaju procijeniti iz vlastita iskustva.

Pišući o toj temi dr. Jelić kaže: »Milijarde je naš iseljenik poslao svojima u domovinu, od tih milijarda imao je korist cijeli hrvatski narod. Našoj 'gospodi' nije bilo dosta pa su htjela trajno izrabljivati iseljenika. Prema tome oni su željeli da naš iseljenik ostane u stranom svijetu nadajući se trajno slati novac za koji će oni već naći načina kako da dospije u njihove džepove.«

Na osnovi uspomena samog dr. Branka Jelića, osnivači i prvo vodstvo Hrvatskog domobrana, uz njega, su bili dr. Ante Pavelić i Gustav Perčec. Nakon što se Perčecova ljubavnica vratila 1933. godine u Jugoslaviju i javno priznala da je radila za jugoslavensku obavještajnu službu, automatski je pridonijela Perčecovoj izolaciji i njegovu udaljavanju iz vodstva Hrvatskog domobrana.

Nakon izlaska iz engleskog zatvora u kojem je bio od 1939. do 1945. godine dr. Branko Jelić ostaje još nekoliko godina u Engleskoj, točnije do 1948. Svjestan činjenice da s propašću NDH prestaje postojati Ustaški pokret i da dr. Ante Pavelić zbog svoje hipoteke nije osoba koja može povesti bilo kakav općehrvatski pokret za samostalnu Hrvatsku, a skeptičan i nepovjerljiv prema jugoslavenskoj orijentaciji dr. Vladka Mačeka, dr. Jelić organizira sastanak Hrvata u Londonu.

Njegovoj se inicijativi odazvalo dvadeset osam Hrvata i 1. svibnja 1948. godine osnovano je Društvo Hrvata u Engleskoj. Prisutni su za predsjednika inicijativnog odbora izabrali dr. Branka Jelića. Tri mjeseca poslije na glavnoj skupštini je bilo 460 osoba i za predsjednika Društva izabran je dr. Branko Jelić.

Ubrzo on napušta Englesku i odlazi u Zapadnu Njemačku, a na njegovo mjesto dolazi potpredsjednik društva g. Nikola Prpić. Na drugoj glavnoj skupštini Nikola Prpić je jednoglasno izabran za predsjednika Društva koje je »zamišljeno kao nadstranačka organizacija svih Hrvata koji žive u Velikoj Britaniji, bez obzira na njihovu političku pripadnost i vjeru«.

Radu druge glavne skupštine, odnosno prisutnim delegatima dr. Jelić je poslao poruku na osnovi koje je donesena rezolucija »koja zapravo predstavlja prvi inicijativni korak za osnivanje Hrvatskog narodnog odbora«.

U svibnju 1950. godine Društvo Hrvata u Velikoj Britaniji poslalo je pismo s rezolucijom Hrvaticama i Hrvatima: »Pozivamo sve Hrvate u domovini i izvan domovine na složan rad za uspostavu suverene i demokratske države Hrvatske na povijesnom državnom području, u kojoj će vladati predstavnici izabrani slobodnom voljom hrvatskog naroda«.

Svrha pisma je bila da se među onima kojima je ono upućeno provede anketa da se vidi koliko njih je voljno odazvati se ideji održavanja sastanka u Europi s ciljem »da napokon ostvare reprezentativni hrvatski odbor koji će voditi socijalnu skrb za hrvatske izbjeglice i provoditi hrvatsku narodnu borbu do konačnog postignuća narodne i državne samostalnosti«.
Reakcija na upućeni apel bila je iznad svih očekivanja tako da je veoma ubrzo dogovoren sastanak za 21. i 22. listopada 1950. u Münchenu.

Na sastanku, na kojem su uz organizatora bili izaslanici iz pet zemalja, izabran je privremeni pripravni Hrvatski narodni odbor u koji su ušli: dr. Stjepan Buć, Vilim Cecelja, ing. Hamid Hromalić, dr. Branko Jelić, dr. Nikola Šušnjara (blagajnik)i Janko Vranicani.

Na osnovi izlaganja i zaključaka donesenih nakon rasprave, privremeni odbor sastavio je okružno pismo koje su opet poslali mnogim istaknutim Hrvaticama i Hrvatima s pozivnicom na sastanak 10. i 11. veljače 1951. s ciljem osnivanja Hrvatskog narodnog odbora.

Nakon dvodnevnog rada osnivačke skupštine, na kojoj su glavne referate podnijeli dr. Branko Jelić, dr. Stjepan Buć i velečasni Vilim Cecelja i zbog same činjenice »da još stižu pisma i poruke o konačnom ostvarenju sveopćeg Hrvatskoga narodnog odbora, prihvaća se prijedlog da ovaj odbor, kao i radni i dalje vrši dopisivanja«, stoji u jednoj od točaka zaključka održanog skupa u Münchenu.

(Nastavlja se)

(Vjesnik, 13. listopada 2004.)